sagorevanje na poslu

Sagorevanje na poslu pobeđuje se znanjem!

Poslednjih godina u Srbiji, a i u drugim zemljama, sve se više govori ne samo o profesionalnom stresu, već i o sindromu profesionalnog sagorevanja ili izgaranja zaposlenih (u daljem tekstu ću, kao najprikladniji, upotrebljavati izraz „profesionalno sagorevanje“).

Sagorevanje je sindrom koji se razvija u pozadini hroničnog stresa i dovodi do iscrpljivanja emocionalnih, energetskih i ličnih resursa radne osobe. Profesionalno sagorevanje nastaje kao rezultat unutrašnjeg nakupljanja negativnih emocija bez „pražnjenja“ ili „oslobađanja“ od njih. 

Koji zaposleni su izloženi visokom riziku kada govorimo o profesionalnom sagorevanju?
Kao odgovor na ovo pitanje, možemo da razlikujemo sledeće obrasce:

Prvo, profesionalnom sagorevanju više su podložni zaposleni koji su, po prirodi svojih usluga, prisiljeni da mnogo i intenzivno komuniciraju sa raznim ljudima, poznatim i nepoznatim osobama. Pre svega, to su menadžeri, rukovodioci prodaje, medicinski i socijalni radnici, konsultanti, nastavnici, policajci itd. Šta više, sindromu „profesionalnog sagorevanja“ podložniji su introvertni zaposleni, čije se individualne psihološke karakteristike ne slažu sa profesionalnim zahtevima komunikativnih profesija. Oni nemaju višak vitalne energije, karakterišu ih skromnost i uzdržanost, skloni su izolaciji i koncentraciji ka predmetu profesionalne aktivnosti. Oni su u stanju da akumuliraju emocionalnu nelagodnost bez „bacanja“ negativnih iskustava u spoljno okruženje.

Drugo, ljudi koji doživljavaju stalni intrapersonalni sukob u vezi s poslom skloniji su sindromu profesionalnog sagorevanja. Često, kako u Srbiji tako i u inostranstvu, to znaju da budu i žene koje doživljavaju unutrašnju suprotnost između posla i porodice, kao i „pritisak“ zbog potrebe da stalno dokazuju svoje profesionalne sposobnosti u uslovima žestoke konkurencije sa muškarcima. Među njima, posebno su podložne riziku profesionalnog sagorevanja, samohrane majke.

Treće, radnici čija se profesionalna aktivnost odvija u uslovima akutne nestabilnosti i hroničnog straha od gubitka posla, više su skloni profesionalnom sagorevanju. U Srbiji, ova grupa prevashodno obuhvata ljude starije od 45 godina, za koje je, zbog godina, manja verovatnoća da će naći novi posao u slučaju nezadovoljavajućih radnih uslova na starom poslu. Pored toga, u ovu grupu spadaju radnici koji zauzimaju poziciju spoljnih konsultanata na tržištu rada i prinuđeni su da sami traže posao.

Četvrto, u pozadini trajnog stresa, sindrom sagorevanja se manifestuje u onim stanjima kada osoba uđe u novo, neobično okruženje u kojem mora da bude visoko efikasna od samog početka. Na primer, posle studiranja na fakultetu, mladi specijalista počinje da obavlja poslove povezane sa velikom odgovornošću i oštro oseća svoju nesposobnost. U ovom slučaju, simptomi profesionalnog izgaranja mogu se pojaviti nakon šest meseci rada. Mladi, ambiciozni ljudi, iako rade pod visokim stresom, skloni su da ignorišu signale koje im šalje telo i takav odnos može da dovede, ne samo do sagorevanja, već i do ozbiljnijih zdravstvenih problema.

Peto, stanovnici velikih gradova koji žive u uslovima nametnute komunikacije i interakcije sa velikim brojem nepoznatih ljudi na javnim mestima skloniji su sindromu profesionalnog sagorevanja.

Manje rizika po zdravlje i manje izraženo smanjenje produktivnosti, te ređi sindrom profesionalnog sagorevanja, imaju radnici koje odlikuju sledeće karakteristike: ljudi dobrog zdravlja i svesni – dakle, oni koji svesno brinu o svom fizičkom stanju (redovno se bave sportom i vode zdrav način života), kao i ljudi visokog samopoštovanja, samopouzdanja, vere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti.
Takođe, treba naglasiti da se profesionalno sagorevanje ređe pojavljuje kod ljudi koji se uspešno nose sa profesionalnim stresom i koji su sposobni da se konstruktivno promene u stresnim uslovima. Posebno u situacijama kada stres kome su izloženi ne može da se otkloni duže vreme. Ako govorimo o prirodi takvih ljudi, potrebno je istaći takve individualne psihološke karakteristike kao što su velika pokretljivost, otvorenost, društvenost, nezavisnost i želja da se oslanjaju na sopstvene snage. Konačno, važna odlika ljudi koji su otporni na profesionalno sagorevanje je njihova sposobnost da formiraju i održavaju pozitivne, optimistične stavove i vrednosti, kako u odnosu na sebe, tako i na druge ljude u svom okruženju i život uopšte.

Simptomi koji čine sindrom profesionalnog sagorevanja mogu se podeliti u tri glavne grupe: psiho-fizičke, socio-psihološke i bihejvioralne.

Psiho-fizički simptomi profesionalnog sagorevanja uključuju:

osećaj stalnog, upornog umora i to ne samo uveče, već i ujutro, odmah nakon spavanja (simptom hroničnog umora);
osećaj emocionalne i fizičke iscrpljenosti;
smanjena osetljivost i reaktivnost na promene u okolini (nedostatak reakcije radoznalosti na faktor novosti, ili, reakcija straha od “opasne” situacije);
opšta astenizacija (slabost, smanjena aktivnost i energija, pogoršanje biohemije krvi i hormonalnih indeksa);
česte bezrazložne glavobolje; trajni poremećaji gastrointestinalnog trakta;
nagli gubitak ili nagli porast težine;
potpuna ili delimična nesanica (kratko spavanje i nedostatak sna u ranim jutarnjim časovima, počev od 4 sata ujutro ili, obrnuto, nemogućnost čoveka da zaspi do 2-3 sata ujutro i “teško” buđenje ujutro kada mora da ustane i krene na posao);
neprestano inhibirano, pospano stanje i želja za spavanjem u toku dana;
nedostatak daha ili respiratorni zastoj tokom fizičkog ili emocionalnog stresa;
izrazito smanjenje spoljne i unutrašnje čulne osetljivosti: oštećenje vida, sluha, mirisa i dodira, gubitak unutrašnjih telesnih senzacija;
Profesionalno sagorevanje može da bude jedan od razloga prerane smrti, posebno među muškarcima.

Socio-psihološki simptomi profesionalnog sagorevanja uključuju takve neprijatne senzacije i reakcije kao što su:

ravnodušnost, dosada, pasivnost i depresija (sniženi emocionalni ton, osećaj depresije);
povećana razdražljivost prema manjim, često nevažnim događajima;
česti nervni „slomovi“ (izbijanje nekontrolisanog besa ili, odbijanje komunikacije, „povlačenje u sebe“);
stalni doživljaj negativnih emocija za koje nema razloga u spoljnom okruženju (krivica, ogorčenost, sumnja, stid, ukočenost);
osećaj povećane anksioznosti (konstantni, neprekidni i preplavljujući osećaj da „nešto nije u redu“);
osećaj hiperodgovornosti i stalni osećaj straha da nešto „neću uspeti“ ili da osoba u blizini nešto „neće uraditi ispravno“;
opšti negativan stav prema životu i profesionalnoj perspektivi („bez obzira koliko se trudili, ipak nećemo uspeti“).

Simptomi ponašanja (bihejvioralni) kod profesionalnog sagorevanja uključuju sledeće akcije i oblike ponašanja zaposlenih:

osećaj da je posao sve teži i teži i da ga radite sve teže i teže;
zaposleni primetno menja svoj režim rada (rano dolazi na posao i odlazi kasno ili, obrnuto, kasno dolazi na posao i odlazi rano);
bez obzira na objektivnu potrebu, zaposleni stalno odnosi posao kući, ali to što odnese kući, često ne uradi (kako valja…);
vođa odbija da donosi odluke, formulišući različite razloge kao objašnjenje sebi i drugima;
osećaj bezvrednosti, neverica prema poboljšanju, smanjeni entuzijazam za rad, ravnodušnost prema rezultatima;
neispunjavanje važnih, prioritetnih zadataka i „zaglavljivanje“ oko sitnih detalja na koje se, iako ne mora, troši veći deo radnog vremena;
distanciranje od zaposlenih i kupaca, povećanje neadekvatne kritičnosti;
zloupotreba alkohola, nagli porast popušenih cigareta dnevno, korišćenje lekova za smirenje, upotreba droga.

Profesionalno sagorevanje organizacija

Primećeno je da simptomi profesionalnog sagorevanja mogu biti “zarazni” i da se ne pojavljuju samo kod pojedinih radnika, već se i prenose. Kao virus. Često postoji profesionalno sagorevanje organizacija, koje se manifestuje činjenicom da velika većina zaposlenih ima unutrašnje fizičko ili emocionalno stanje sa istim simptomima, kao i iste oblike ponašanja. U takvim slučajevima pojedinačne razlike između zaposlenih primetno su „izbrisane“, one postaju neprirodno slične ili iste, kao „ jedno lice“. Ljudi postaju pesimisti koji nemaju vere u pozitivne promene na poslu i sposobnost da sopstvenim naporima nešto vredno učine.
Razlozi koji dovode doprofesionalnog sagorevanja organizacije su stalne suprotnosti u strateškom i taktičkom vođstvu; prekomerni, nerealni zahtevi od zaposlenih; prenos odgovornosti na neovlašćene zaposlene; nedostatak objektivnih kriterijuma za procenu rezultata rada; neefikasan sistem motivacije i podsticaja za osoblje.
Simptomi profesionalnog izgaranja organizacija: neadekvatno povećana fluktuacija osoblja (gotovo svi zaposleni odlaze tokom godine, a neki rade manje od godinu dana); smanjena motivacija za rad, prečeste pauze i „kafa-čaj“ (više od 30% ukupnog radnog vremena); profesionalna zavisnost osoblja od rukovodilaca, koja se manifestuje bilo u povećanom i neadekvatnom kritičkom stavu prema menadžmentu, ili u osećaju bespomoćnosti bez aktivne pomoći rukovodstva; čest i previsok sukob između zaposlenih i teška atmosfera u kompaniji.
I za pojedinog zaposlenog i za organizaciju, stanje profesionalnog izgaranja može biti nesvesno ili pogrešno shvaćeno i procenjeno. Vlastito nefunkcionalno stanje i za osobu i za organizaciju je teško, spolja ga je gotovo nemoguće blagovremeno uočiti, pa nema uslova da se na vreme počne sa primenom odgovarajućih mera obnavljanja i ozdravljenja.

Postavlja se, sa pravom pitanje: Kako rešiti problem sagorevanja?

Sagorevanje na poslu se pobeđuje znanjem!

Šta treba da znamo? Izdvojiću tri područja:
Prvo, da upoznamo sebe i svoj jedinstveni profil ličnosti. To podrazumeva da upoznamo svoje potencijale i talente … da naučimo da razlikujemo i prepoznajemo tendencije u ponašanju, te da se ponašamo u skladu sa njima. Preporučujem Vam obuku “Persolog Personality Training”, koju vodim u Beogradu, gde ćete ova znanja steći po vodećoj evropskoj metodologiji na području razvoja ljudskih potencijala. Metodologiju je razvio međunarodni naučni tim Persolog GmbH.
Kao drugo, da upoznamo tehnologije upravljanja vremenom. Preveliki obim posla i problemi sa rokovima su među glavinm uzrocima profesionalnog sagorevanja. Današnjem čoveku je preko potrebna odgovarajuća strategija za upravljanje vremenom. Ali, ne bilo kakva. To mora da bude strategija usklađena sa njegovim jedinstvenim profilom ličnosti. U protivnom, unutrašnja priroda čoveka počinje da se buni, čovek se oseća nelagodno i odustaje. Dakle, ako je vaš sistem za upravljanje vremenom usklađen sa jedinstvenim profilom vaše ličnosti na dobrom ste putu, u protivnom, šanse da ćete uspešno ovladati tehnologijama za upavljanje vremenom su minimalne. Preporučujem Vam obuku koju vodim u Beogradu, u „High Performance“ trening centru „Od upravljanja vremenom do vremenske kompetencije“ , gde je jedan od glavnih benefita upravo vaša individualna strategija za upravljanje vremenom, usklađena sa vašim jedinstvenim profilom ličnosti. Ali, upravljanje vremenom ima svoj puni smisao, samo ako služi višem cilju – upravljanju energijom!
Treće je, dakle, da naučimo da obnavljamo svoju energiju. To je srž trening programa “U najboljem izdanju”. U okviru gradiva ovog trening programa, značajno mesto zauzimaju vežbe za otklanjanje stresa i povećanje performansi.

Dragi prijatelji, moj poklon za Vas je vežba praktične relaksacije za otklanjanje stresa i povećanje performansi. Autor teksta koji detaljno opisuje proceduru ove značajne i iznad svega veoma korisne vežbe, a koji možete da preuzmete na strani preuzimanja ovog sajta, je Stephen M. Auerbach (1942-2018), specijalista za kontrolu i upravljanje stresom, doktor kliničke psihologije (Florida State University), profesor emeritus psihologije (Virginia Commonwealth University) .

Za rešavanje problema profesionalnog sagorevanja organizacija
, važno je da poznajete metode i instrumente za dijagnostiku profesionalnog sagorevanja pojedinca i organizacija. Jednom do dva puta godišnje, u zavisnosti od veličine organizacije i prirode delatnosti, u organizacijama treba sprovesti analizu nivoa profesionalnog sagorevanja, koja treba da omogući da se problem uoči pre nego što eskalira i da se blagovremeno reši. Za više informacija o metodama i instrumentima za dijagnostiku profecionalnog sagorevanja, kako i o sistemu za rešavanje ovog problema, po jedinstvenoj, naučno utemeljenoj i u praksi vodećih evropskih kompanija potvrđenoj metodologiji, možete me direktno kontaktirati.

Vaš,

Dragan Savić

Ostavite svoj komentar