Korporativne „ludosti“ koje smo prihvatili kao normu

Postoje stvari u ponašanju koje možemo nazvati „ludostima“, ali su toliko prisutne da smo ih prihvatili kao normu. Ponekad nas zabave. Naravno, kada se ne događaju nama. Ponekad nas naljute – kada nam se dogode. Ali, ove „ludosti“ su poznati i to, vrlo poznati elementi našeg radnog života. Da bih vam skrenuo pažnju na njih, prikupio sam nekoliko takvih „ludosti“ i napisao kako da se nosite sa njima. O borbi protiv njih sam pisao za svaki slučaj. Većina će se samo nasmejati kada prepoznaju svoje kolege u tim situacijama.

Pa dobro. Ne prepoznaju sebe!

Prva korporativna „ludost“ – „ZAUZET SAM“

 

Već smo navikli na to da neko odgovara na naš zahtev za rešavanje radnog zadatka rečima: „zauzet sam“ ili  „nemam vremena“. A ne primećujemo da se ova fraza na početku izgovara u vezi sa „dodatnim“ opterećenjem, primera radi, kao što je uvođenje novog zaposlenog u tok poslova kroz mentorski rad, ili, opis radnog mesta i pisanje uputstva za rad na njegovoj poziciji, a zatim počinje da se izgovara u odnosu na svaki novi zadatak. Ma, samo nazovete čoveka i pitate ga kako je, a on odgovara „u gužvi sam“, dok još niste ni rekli zašto ga zovete.

Podređeni kaže nadređenom: „Nemam vremena da izvršim vaša naređenja – moram da radim. Zauzet sam“. Kolega iz tima kaže drugom kolegi: „Nemam vremena da ti pomognem – moram da radim. Zauzet sam“. Poznato?

Kada menadžer primeti da zaposleni počinju da govore kako su prezauzeti, pa zato nemaju vremena da izvršavaju nove zadatke, uče nove algoritme (ne govorim o mekim veštinama (soft skills), već o tehnološkim aspektima posla), pišu dokumente, pohađaju obavezne sastanke, pomažu jedni drugima i slično, uputno je da im postavi zadatak da predstave pregled njihovog radnog vremena u trajanju od nedelju dana. Po pravilu, analizom ovog pregleda, odmah postaje jasno da više od polovine poslova kojima su se bavili, uopšte nisu morali tada da ih rade, neke od njih uopšte nisu trebali da rade, a značajan deo poslova koje su obavljali, nisu radili dovoljno profesionalno.

A u retkim slučajevima se ispostavlja da čovek zaista nema vremena, jer njegovo stvarno opterećenje znatno premašuje njegove mogućnosti. I pogađate zašto se ovo događa? Jel tako!? Zato što su svi ostali oko njega zauzeti i „nemaju vremena“ da mu pomognu. 

Dakle, ako ste čuli „zauzet sam“ ili „nemam vremena“, odmah počnite da radite sa ljudima. Tako da se na izgovor ove fraze stavi tačka.

Inače, postoji način da značajno smanjite broj takvih izgovora. Svaki put kad čujete „nemam vremena“ ili „zauzet sam“, zatražite od zaposlenog pismenu analizu sopstvenog opterećenja, koje im nije dozvolilo da provedu dvadeset minuta na vašem zadatku ili pomaganju kolegi. Prema mom iskustvu, stvaranje takve beleške traje oko četrdeset minuta (uvek morate zahtevati da bude obrazložena u pisanoj formi). Nakon što nekoliko puta napiše pisano obrazloženje, osoba će radije prestati da govori  magične fraze: „nemam vremena“ i „zauzet sam“. Testirano i potvrđeno u praksi!

Problemi koji nas navode da koristimo fraze „nemam vremena“, „zauzet sam“, „u gužvi sam“:
– Loša organizacija vremena;
– Loše postavljanje prioriteta;
– Nedovoljno angažovanje na radnom mestu

Preporučene obuke: 

„Od upravljanja vremenom, do vremenske kompetencije“ – više vremena za ono najvažnije

Profesionalno vođenje uz upotrebu Persolog® alata –  nemački model vođenje timova      

„Neka šef odluči“

 

Praksa prebacivanja svih problema na šefa, čak i onih najmanjih koje  moguće rešiti jednim klikom miša, prava je epidemija u današnjim kompanijama. O tome više pročitajte u mom sledećem tekstu: 

Druga korporativna ludost – „Neka šef odluči“, koji ću objaviti u sledećem tekstu na ovom blogu.

Dragi prijatelji, pozivam Vas da pratite moj newsletter „U pravo vreme“ i prvi saznate zanimljivosti i korisne savete za upravljanje vremenom i razvoj menadžerskih performansi.

2 Thoughts on “Korporativne „ludosti“ koje smo prihvatili kao normu”

  • Poštovani Dragane ,
    Čovek za sebe pomisli da je profesionalac i najviše ceni sebe. Ja mislim da tako i treba ali,
    svaki put kad pročitam neki Vaš tekst ja se oduševim i vidim da to nije baš tako. Praksa nas uči kroz život,
    a i vaše prezentacije koje sve više pratim mi mnogo pomažu da se u to uverim.
    Hvala za ove tekstove i svako dobro u daljem radu.
    S poštovanjem,
    Biljana

    • Hvala Biljana.
      Koliko god bio profesionalan i cenio sebe i svoj rad, da bi napredovao, čovek uvek treba da se iznova preispituje i radi na poboljšanju. U tome je i lepota života – svakog dana biti bolji nego juče i radovati se i svom napretku i napretku ljudi koji nas okružuju.
      Veliki pozdrav i podrška!

Ostavite svoj komentar